sex i grad u Hrvata
11.04.2008., petak
Kako to organiziraju u St-u
|
Bila sam prošli vikend, točnije u nedjelju u Splitu na Boat showu. Prošle godine sam bila u Zg-u, bio je i u Ri pa nisam to preskočila kad mi je bilo ispred nosa, pa kaže bolja polovica ajmo ove godine do St-a. A do Splita nikad doć! A žali Bože puta i svega za Boat show! Odmah na početku sam im zamjerila što nemaju popust za studente nego svi plačaju 70kn. A i u Zg-u i u Ri su studenti( i ne znam još koje kategorije) popust na ulaznicu. Ajde dragi je plačao karte pa sam još dobro i prošla  Sljedeće što me je izbacilo iz takta bilo je mali broj wc-a na takav prostor. I da ne daj Bože postaviti znak di je wc, nego se ti ko majmun snalazi s onom karto. plana sajma. A pitate curu na info pultu di su wc-i samo baci kartu pred vas. Pa to imam i ja hallo! E onda se prepametni zaštitar javi pakaže: "Na Hektoroviću ima wc!!" Sva sreća da sam upućena i živim u gradu s lukom pa znam da je "Hektorović" trajekt inače bi se valjda u gače popišala!!! A super su to Splićani organizirali! Moraš pazit kud hodaš jer su prolazići tako uski da se stalno gledaš da ne padneš između rive i plutajuće rive tako da uopće ne gledaš niti štandove niti jahtice, brodiće, jedrilice... E i ne mogu da ne kažem da se najviše ljudi skupljalo i slikalo oko štanda Audija( hallo pa ljudi mogli ste si lijepo ić na suto show vikend prije!!), Lamborghinija( oprostite mi svi al ne znam kako se točno piše a ne da mi se sad ić provjeravat) kojeg btw, dobijete besplatno ako kupite ne sajmu brod duži od 25 metara!!! Što se tiče hostesa, hmm i s prednje i s stražnje strane bilo je - svega!!! Mislim da je svaki drugi komentar suvišan. Ma mogla bi još mucho pisat o tome al nekako sam umorna i inspiracija me danas baš ne služi. Do novog pisanja i čitanja, pozzz Svira: Jennifer Lopez: Como ama una mujer |
05.04.2008., subota
Come back, baby come back!!!
|
Hm... Ovo su neki pokušaji da se vratim, nadoknadim sve propušteno u 2 godine, ali svaka pametna glavica bi odavno skontala da je to nemoguće. I zato, već dva dana koliko sam on line švrljam po vašim blogovima, čitam zadnjih nekoliko postova i glupo mi je ostaviti bilo kakav komentar, vjerovatno biste se svi pitali "Od kud sad ova?". Čak sam počela razmišljat i da krenem iz početka, napravim novi blog i onda kontam, kontam i SKONTAM! ma idem pisat pa šta bilo da bilo. Ovdje sam i radi vas dragi moji blogeri, ali i radi sebe i svaki novi početak nije lagan, a kamoli povratak na početak. Suludo bi bilo pisat šta mi se dešavalo u ove 2.god, kao i kod svih nas bilo je uspona i padova, al uvijek se dočekam na noge ah a šta mi drugo i preostaje Ukratko, ovo je novi početak koji znam da možda neće bit lagan, al nastavljam tamo di sam stala prije 2.god. Nastavljam pisat radi sebe, radi vas... Budite mi pozdravljeni,Kirshna pogotovo  Svira: Laura Pausini- live |
07.08.2006., ponedjeljak
Kratko
|
Tu sam... još uvijek... Pišem vam uskoro.pusa svima, eto vodote da vas nisam zaboravila :) |
28.03.2006., utorak
Ponekad sam tu...
|
Možda bi trebala nešto napisat.... Možda više ovdje nemam šta tražit... Predugo me nije bilo. Moja lijenost, reći će mnogi. Da, jer mi se neda zvati informatičara da mi dode popravit fucking net! "Odsječena si od svijeta", jučer mi je rekla kolegica na faksu. Fali mi sve to, fali mi čitanje vaših događaja i razmišljanja. Neću obečavat brzi povratak iako bih to voljela. A što se voli, nije teško :) Nije baš tako ali se nadam da će uskoro bit. Ponekad svoje misli, razmišljanja i događaje stavljam na papir. Možda ih u skoroj budučnosti podjelim s vama... Ako me još želite, naravno... Pusa do nekog skorog, sretnijeg javljanja... U pozadini se sluša priča iz skladišta firme :) |
14.02.2006., utorak
hello!
|
Hej dragi moji! Net mi ne radi tako da vam pišem iz firme... Promjenila sam posao, promjenila dečka... :) same promjene u mom životu... Prije više od 4 tjedna sam bila vani subotom nakon 7 mjeseci! Išla van s frendicama da se zabavim, već sam zaboravila kako je izlazit subotom. I eto desila mi se ljebav. Eh da baš ljubav... iako nisam tražila niti željala ništa, upoznala sam super dečka. I znate šta, nemojte nikome reć... mislim da je to- to :) Ne mogu previše pisat jer samo čekam da mi netko bane u kancelariju ali nadam se da ću uskoro biti s vama stalno i redovito. Pusa Kurshni i svima ostalima do švrakanja... |
16.01.2006., ponedjeljak
Ponešto o svemu... UKRATKO: Ništa pametno!
|
Vratila sam se!... Puna pozitivne energije... recimo... Da, išla sam skijat, točnije radit kao učitelj skijanja. Ekipa već stara i poznata, uigrani tim. Tri učitelja i mi dvije učiteljice. Sve štima, osim jednog... Definitivno sam došla do zaključka da sam tip žene koja bolje funkcionira s muškarcima nego s ženama u društvu. Imam feeling da sve prijeteljice koje sam stekla do neke 18, 19 da je to to. S ovom curom koja je bila s nama sam kao dobra, idemo na kave, čujemo se i sve i onda dođemo na skijanje i ona se ponaša kao da se neznamo. Šuti ko riba cijelo vrijeme, sve joj ide na živce, bla bla... Ja sam si u glavi napravila da sam otišla na godišnji, da se želim opustit i zabavait pa makar to trajalo samo 7 dana. I tako mi je i bilo. Zafrkancija, škola skijanja s genijalnim klincima od 7 godina s kojima je gušt radit jer su još uvijek iskrena i neiskvarena bića tako da sam stvarno uživala radit, navečer cuga, karte... U mojoj glavi raj... A to što se moja prijateljica učiteljica nije mogla opustit i zabavit, e to joj ja nisam kriva. Svi imamo loših trenutaka, ali da netko može gunđati tjedan dana e to mi nije jasno. Uostalom koje silne probleme osim faksa i ljubavi može imati jedna mlada osoba? Moja "prijateljica" očito nije ni svijesna što je još sve čeka u životu... Šteta, jer propušta sve ovo sad lijepo... Vratila sam se još sigurnije u sebe, s jednom radnom skijaškom godinom( što se inozemstva tiče) iza sebe, s još večom željom za nekim novim stvarima. Shvatila sam se da se mogu prilagodit raznim sitacijama, snaći se u raznim društvima, spustit se na razinu klinaca i šprehat s njima a da ujedno imam svu kontrolu nad njima. Došla do spoznaje da definitivno još ne želim svoju djecu ali isto tako su se ipak u meni pojavili neki majčinski osjećaji i neke misli o tome kakva bih majka bila i koliko bih uživala u tome. Jako, vjerujem nakon ovog iskustva iako će sve to još malo pričekat. Valjda sam u ovih tjedan dana razmišljala o svemu tako da su mi se svakave misli "nakotile" u mojo glavi. Odmah u subotu nakon puta sam imala "vatreni" povratak u svarnost- radila sam noć... I preživjela... A danas je bilo stvarno okrutno. Cijeli dan sam bauljala po faksu, žicala potpise i tražila teme za neke seminare( koje inače mrzim pisat jer mi to sve pomalo nema smisla, "recitiram" članak iz novina nekom žnj asistentu koji u prvoj klupi pilji u mene dok me ostatak dvorane uopće ne sluša) ali i to sam preživjela... :) Sutra opet. Pa dobrodošla ja sama sebi nazad u svakodnevnicu! Svi se pitate što je s Novim? Hm... Divan, krasan, pažljiv, nikad moj... Nakon one svađe( koju sam ja pametno prespavala) trudio se maksimalno, sjeli smo na kavu i otvoreno pričali, spašavali ono što nema budučnosti a ipak smo oboje odlučili krenut napred- zajedno. Nemam u cilju mijenjat čovjeka od skoro tridest godina a i njemu sam pokušala objasnit da neke stvari mora prihvatit i da se oboje moramo potrudit ako želimo da sve to uspije. Ja sam nakon toga otišla na skijanje, zvao je svaki dan, poruke i ostale priče kako mu falim, kako ovo kako ono... Ja sam pomalo umorna od svega iako se trudim ne misliti što će jednog dana biti s nama. Za sada je sve ok iako on ovaj tjedan na službenom putu tako da se nećemo vidjet niti ovaj tjedan. Stvarno sam u ovih tjedan dana primjetila promjenu na njemu( barem što se mobilne komunikacije tiče jer ga vidjela nisam) i moram priznat da mi se takav sviđa. A do kad će to trajat, vidjet ćemo. Niti o tome ne želim razmišljat, nakon dugo vremena u svim tim pričama koje se vrte oko mene vidim neku pozitivnu stranu i to i se sviđa. Nisam više "vječiti pesimist", kako su me moje frendice voljele nazivat. Našla sam neki unutarnji mir i sreću i to me još više veseli. Želim uživat u tome... Šta ima u njemu da sam još s njim? Ne znam, i nemojte me to pitat. Kamo sve to vodi? Ne znam i u ovom trenutku ne želim znat. Opet se prepuštam trenucima koje nam ukradeno vrijeme nudi.. M. se javlja tu i tamo, pošalje sms, baca neke spike dal sam našla kakvog bogatog tipa i udala se. Iskreno, malo mi je glupo da mi se čovijek s kojim sam bila dvije godine javlja s takvom šprehom ali previše sam ga voljela da bih mu išta zamjerila. Duboko u meni on će uvijek biti ono nešto "moje" i ne želim taj feeling kvarit. E da i još nešto samo da spomenem... U petak prije puta sam bila na... ma ne mogu ti nazvat spojem, ali na kavi s jednim dečkom kojeg sam upoznala ovo ljeto preko frendice i kojem se sviđam( a moram priznat da nije loš:)) Ali to ću ostavit za slijedeći post... Do švarkanja ekipo moja, big pozdav i kiss Svira: Balašević: Dal je to sve bio samo fol? |
05.01.2006., četvrtak
Kraj avanture?
|
Zgazio me. Jako. Povrijedio me do bola. Ali sve ove dane sam jaka, digla i uzdigla sam se od svega. Teška sam osoba, znam da jesam. Ali ne igram prljavo, ne gađam nisko. A upravo danas je on to učinio. Koliko jedna rečenica može povrijedit čovijeka. I koliko isprika nakon toga može ne značit ništa... Svađamo se Novi i ja još od jučer, tko i koliko čini kompromise u cijeloj toj priči. On, ja, meni uopće nije važno. Radim dva posla, krepana sam i umorna, jedva da stignem jest. I onda on mene pita da kad ćemo se vidjet, šta ja nemam nimalo vremana za njega? Umorilo me sve to i prije negoli je počelo. Umorna sam od čekanja da nešto zajebem pa da mi on poslije kljuca, od toga tko je kome šta i kada rekao i tko je tko u cijelij toj priči. A trebalo je biti tako lijepo... I ja se još uvijek nekim čudnim silama trudim da sve bude lijepo, a on me danas bacio unazad, na dno. Rekao je u naletu bijesa i žaru svađe da se divi M.-u što je toliko uzdržao sa mnom jer sam teška osoba. "Mene, moje bivše, buduće i ine dečke ostavi na miru!", urlala sam iz svega glasa. Zar netko ima toliku moć da me uvjeri baš u to? A ne, prevario se ako tako misli. Jer ja nisam plavušica koja će treptati okicama i klimati glavom na svaku njegovu riječ. A ako on to ne može shvatit i prihvatit, e onda on ima problem. Njegova isprika koja je uslijedila odmah nakon je to izgovorio meni ni onda ni sada ne znači mnogo. Hm, možda jer sam ja osoba koja će teško reći oprosti( kad nešto stvarno userem e onda i hoću!) ali ovo nekako previše boli. Još je samo trebao reć da on nikad ne bi mogao biti sa mnom i da nije oženjen... A tko zna možda stvarno to i misli, ja više ni sama ne znam. Sama sebi sam rekla da ću prespavat današnji događaj i svađu i sutra bistre glave sjest i pričat s njim. Iskreno, misim da već sad svoju odluku znam. Jer sama naša veza ne vodi nikamo, pa čemu "sve to" i spašavat? Bilo je burno, kratko i na kraju krajeva iznad svega lijepo. Pa neka tako svatko od nas dvoje pamti to. I sve sam krasno sročila i napisala samo je još pitanje da li ću tako sutra i postupit. U subotu odlazim tjedan dana daleko od svih, preko granice i svim srcem se nadam da ću se bistre glave vratiti nazad. Vrijeme će pokazati... Do švrljanja, budite onakvi kakvi jeste... pusa Svira: Yamat: Plan B |
02.01.2006., ponedjeljak
S Novim(odlukama) u Novu!
|
Sama proslava Nove je bila više nego dobra. S obzirom da je meni bila radna. Do 1.40 nisam dobila niti jedan sms s najboljim željama za Novu godinu, ali kad se Vip udostojio pustit da i meni stignu poruke, e onda nije bilo kraja.. :) Prvi mi je Novu čestitao Novi i to na oba dva mobitela! Stvarno se ponekad trudi biti najbolji iako nije moj :) Jučer nije izdržao da me ne zove pa je i za to našao ispriku doma. Neki dan sam mu rekla da neka me proba razumjet jer sam ja osoba koja se boji ulagat i pustit osjećaje u nešto što me jednog dana može povrijedit. Jednostavno mi treba vremena i iz tog razloga sam suzdržana u odnosu na njega. Ali uživam u svakom trenutku s njim, mogu samo sjedit na kavi i pričat, već sam se naučila da moram biti skulirana i ne dolazit u napast da ga poljubim pred cijelim kafićem. A oni poljupci i sve ostalo daleko od svih, ukradeno nešto, nešto je samo naše i zato je još i slađe. Što se tiče ljubomore i posesivnosti Novog najlakše je reć "ja sam takav". Mislim da se uz malo( ili malo više) volje i želje to može promjenit i da će me izgubit ako se bude nastavio ponašat tako. Već je i naša ekipa skužila da sam druga osoba kad sam s njim i kad sam bez njega. Jer kad smo u društvu postojimo samo on i ja, samo mi pričamo( a svaki dan smo sami i na kavi!), naljuti se ako pričam s nekim drugim, plešem, zezam se. Ja sam drugačija osoba od onog šta on očekuje od mene ili možda ima doma, ja se ne želim i neću mijenjat jer svi me znaju i vole kao curu za akciju, zezanciju, ples... Otišla sam toliko daleko da sam prihvatila da je oženjen, što sam pristala na vezu s zauzetim muškarcem i da još sad živim u zlatnom kavezu- radi njega? Nema šanse jer ako je to cijena njegove ljubavi, nije vrijedno... Gledam i čitam po tv-u, novinama, netu, pa i na blogu svatko piše o novogodišnjim odlukama, šta hoće, neće učinit u slijedećoj godini... Iskreno, meni ove godine nije palo ni na pamet donosit neke odluke, jednostavno se nisam sjetila. Ili mi možda sve u životu štima pa ništa ne moram mjenjat... Eh, da je barem sve tako ružičasto. Smatram da i Nova godina nije baš najbolje vrijeme za donošenje nekih važnih odluka. Kako bi npr. bilo da sam odlučila pričekat i ostavit M.-a tek nakon Nove? Zamislite situaciju: "Tralalal sretna Nova godina i da znaš, želim ti da u 2006. nađeš još bolju curu od mene jer ja više ne želim biti s tobom!". Jao... Došla sam do zaključka da sam mnoge odluke donjela u prošloj godini a ni datuma im se ne sjećam. Čemu se ograničavati na datume, godine, vrijeme kad život je samo jedan i želim ga živjeti onako kako ja želim. Zadovoljna i sretna ulazim u 2006. s najboljim željama i voljom da ću se truditi da mi ova godina bude još i bolja od prethodne. Pa eto vam odluke! :) Do švrakanja, pusa i pozdrav Svira: Buena Vista Social Club |
31.12.2005., subota
Sretna u Novu...
|
Uf kakvi dani su iza mene... Nisam spavala 48 sati, radila dva posla, bila vani( dobro se ubila od cuge), svađala se s Novim( i pomirila naravno :))... Bila sam na skijanu dva dana, imala sam školu skijanja, jučer radila navečer a večer prije bila vani i odmah iz vana išla opet na skijanje. Sve u svemu jučer na poslu sam se skoro srušila tako da su mi se kolege smilovale i pustile me kući da se naspavam za danas. Jer danas- tko živ tko mrtav! Na neku ruku mi je i drago što nemam dilema poput u ove dane najaktualnije: "Gdje ćeš za Novu?". Ekipa će mi bit dole tako da iako mi je radna Nova nemam baš takav feeling. Naravno dok ne nahrle ljudi željni cuge i dobrog provoda :) Al hajde valjda će mi u 2006. horoskop biti bolji :) Smirena sam i sretna iako sam se svađala s Novim, ubija me njegova ljubomora i posesivnost i morala sam otvoreno pričat s njim o tome. Rekao je da će se potrudit da to promjeni iako duboku u sebi znam da je to nemoguća misija. Inače mi je i dalje s njim super i to mi je možda nakon dvije godine veze i trebalo. Malo mira i svega u mojoj glavi i životu. Bila sam danas s M.-om na kavi, pričali smo lijepo i otvoreno, nakon dugo vremena veze i prekida. Dugo sam se dvoumila u vezi kave s njim, al hajde požalila nisam. On je i dalje tužen i pomalo zbunjen novonastalom situacijom, ali ide dalje, šta je tu je. Pričali smo o svemu, kako si, šta ima, šta radiš ali i o nama, o tome kad i gdje je zapelo. Najviše od svega mi je drago što smo se prisjećali i onih lijepih trenutaka, smijali se o svemu. Opet ponavljam, mirna sam i sretna. I nakon svega znam da mi je 2005. donjela različite promjene, od posla, faksa, prijatelja do ljubavi i kad rezimiram sve i osvrnem se na godinu koja je još malo pa iza mene mogu reći da je bila dobra. I sve što si mogu poželjeti, a to želim i vama dragi moji blogeri i blogerice da vam 2006. bude još bolje! Do švrakanja u novoj godini, velika pusa Svira: Oliver: Vridilo je |
28.12.2005., srijeda
Sretni Pale sam na svijetu
|
Došlo i mojih 5 minuta da napišem koji redak svog života... U nedjelju na Božić sam se probudila oko jedan. To je i super s obzirom da smo se na Badnjak ubili od posla i da sam došla u 7.30 doma. Pale sam na svijetu, pomislila sam kad sam na božićno popodne otvorila svoje još snene i umorne okice. Moji su otišli u gornje krajeve kod dede i bake, ja sam u tišini doma svog. Sve bi dala da je netko tu... Novi, stari, nije uopće važno. Ali nikoga nije bilo. Tužno je na Božić razmišljati i preispitivati svoje odluke, vrtiti neka lijepša vremena u glavi, razmišljati o svemu što sam učinila, pitati se kamo sve to vodi. Neko vrijeme sam samo ležala u krevetu i poželjela da ne razmišljam o ničemu. Al nisam ja taj tip :) Nije dugo trebalo da moje cure organiziraju druženje i same se pozovu kod mene. Nije da ih ja ne bi zvala... Kao da su znale što mi treba. Malo ženske čakule, otvaranje poklona( sve smo znale šta smo kupile jedna drugoj ali smo svejedno bile sretne), kolači i boca medice. Kasnije je bilo dvije boce medice... Smijeh i neka stara, dobra vremena... E da, to mi je trebalo. I onda opet sama u svom domu, pomalo pripita pokušala sam si posložit kockice u glavi. Bit ću sretna jer tako želim. I jesam, sretna sam. Ono što te ne ubije, ojačate te. Jučer sam obavljala šoping s najboljim frendom koji se stvarno počeo truditi da naše prijeteljstvo preživi i oživi i da dalje živi jer smo se nekako u zadnje vrijeme udaljili. Ali jučerašnji dan je bio predivan( unatoč šugavom vremenu), opet sam ona stara, opet se smijem... Danas sam nakon 4 dana vidjela Novog. Nismo se mogli vidjet preko vikenda jer je on naravno imao svoje obiteljske obaveze( kako volim taj naziv) a i ja sam jučer bila cijeli dan u điru tako da smo se danas vidjeli. Nisam mogla sakrit sreću. Bila je to moja nagrada za dane koje sam provela u samoći... Tako je sad jedan od "junaka" u nekoj seriji rekao. Jučer sam mu u gradu kupila nešto što voli, što me podsjeća na njega. Dok sam kupovala razmišljala sam kakao će taj dar opravdat doma, ali na kraju mi nije bilo briga. Njemu se sviđalo, bio je oduševljen. A ja sam dobila... Hm, ni manje ni više prsten. "Eto draga moja da imaš nešto moje, da svaki put kad pogledaš na ruku da se sjetiš mene.". Ja sam njemo gledala u prsten, pa u njega, pa opet tu kutijicu... Prsten je od bijelog zlata( samo to i nosim), predivan s malim kamenčićem, baš kao da sam ga ja birala. Ja inače ne volim kič, i baš zato me još više sviđa. Eh sponzorušo jedna, pomislim svaki put kad pogledam prsten ruci svojoj :) Ma predivno mi je sve to iako mi je najveći poklon bio taj što sam ga vidjela, što je napokon opet bio moj. Teško je kad mu ne mogu poslat poruku, nazvat mu i reć mu da mi fali... Eh to je teško, ali sve to radim i suzdržavam se radi njega, radi nas. On se stvarno trudio slati poruke i zvat kad god bi stigao, glavno je da se trudi :) Jer nije isto biti sam i usamljen. Ja nisam usamljena iako sam sama i "slobodna". Ovih dana je i takvo vrijeme, stalno neke kave, druženja, pijanke... Ona stara ja kreće u osvajanje tržišta... Do švrakanja, pozdrav i pusa Svira: Natali Dizdar |
